Dizajn:sweetdesignes.blog.hr
|
Dizajn:sweetdesignes.blog.hr
|
| < | veljača, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Mjesto gdje pišem kad mi je puna kapa.
Sama sam sada. Prvi put u par dana,sama sam na par sati.. Osvrćem se po praznom dnevnom boravku koji nije moj i razmišljam se kako bi ovdje voljela provesti još malo vremena..Malo duže od par dana mjesečno što ih provodim. Kauč..Njegova odjeća porazbacana po njemu,treba skinut posteljinu sa sušila,i oprati suđe..Ali ja ovdje ne živim..A Bog zna kako bi voljela..Valjda će proć to. Proći će vrijeme,kao što i sve ostalo prolazi..Sol je na stolu,treba je spremit nazad u kredencu. I toć mi je grozno ispao. Prebljutav,zagorena kapula..Toliko o mojim kulinarskim umjećima hehe..Ali dobro,trudim se. Trudim se prilagoditi se drugoj osobi,i postati nešto bolje,jer znan da ovo što jesam sad nije dovoljno dobro.Ne mislim tu na njega,nego za svijet. Mislin,kad se malo pogledam,odudaram od mnogo ljudi moje dobi i spola.Ne da se zamaram s time. Dapače,to mi padne na pamet jednom u par mjeseci. Ali moram malo promisliti. Imam ovdje muškarca,koji i sam odrasta i više nije toliko dijete. Možda sam ja sada u ovom trenutku savršena za njega,ali kako se on mijenja,moram se mijenjati sukladno s njime. Postati ono što bi jedna žena trebala biti. Ne mislim sad žena u onom smislu ka,žena stoji doma i kuha ručak. Nipošto. Ali to je ono što radi žena koja voli svog muškarca i želi se pobrinuti za njega. Nema tu neko muško - žensko. To je stvar ljubavi. Nikad nisam upoznala neku osobu za kojom svojevoljno želim prati i čistiti i služiti ga na koji god način to postoji. Niti on to traži od mene. Nikad. Ja to sama želim. Jer želim da on bude sretan. Želim da on bude zadovoljan sa mnom. Više nego je sad. Ajme,stan je u takvom đumbusu..A ja imam statistiku u ponediljak. A nemam pojma ništa.
I sad sam malo ogorčena jer sam napisala bar još ovoliko,a pritisnula sam neki glupi botun i sad mi se sve izbrisalo. A napisala sam jako mudre stvari,čak sam se i sama sebi zadivila kako je dobro to ispalo. Uglavnom,pisala sam o tome kako vrijeme prolazi i kako ljudi idu dalje u svojim životima.I dalje se sićan one Krešine hehe..Koliko je samo čovik bio u pravu.. Svi idemo dalje u svojim životima i u srcima nosimo sjećanja na drage ljude i lijepe stvari koje smo radili..No to su samo sjećanja,i više se nikad ne mogu vratiti niti ponoviti.Razmišljala sam kako bi bilo kad bi opet vidjela neke ljude s kojima više nemam veze..Kako bi se ponašala prema njima? nije baš da smo jučer bili na kavi..Ne možemo se ponašati kao da smo se odvojili,i onda smo taj trenutak zamrznuli u našim glavama, a onda kad se opet vidimo pustimo taj mentalni film, kliknemo play i onda se opet nastavimo ponašati kao nekad..Moramo se prilagoditi jedno drugome a to nije lako. Kad previše vremena prođe..Stvarno nije lako. Ali shvatila sam nešto. Shvatila sam..Da više ne razmišljam o prošlosti. Više me ne zanimaju baukovi iz prošlosti,više se ne okupiran nekim stvarima.Više nema one moje emocionalne hipeaktivnosti,više ne upadam u nepoznate depresije u kojima ili volim ili mrzim toliko da je to za poluditi..To je sve vrijeme kad sam imala 17 godina i nisam znala gdje ću i što ću sa sobom..I mislila sam da to nikad neću reći,ali kad vidim ljude među kojima sam nekoć bila..Kad ih vidim kako suludo pokušavaju ukopiti se u neki njima nametnut kalup,kako žele biti kao i drugi,a opet totalno drukčiji od drugih,kad znan da oni misle da nosi starke zapravo ZNAČI nešto..Kad se samo sitin sebe i sitin se kako sam očajno htjela da svi vide taj moj neki imidž,da ne misle kako sam bezlična i ne-kul,da vide da je Hana prava rokerica i da ona sluša Iron Maiden..Kako sam hodala gradom i pušila cigaretu dok hodam kao da sam NEZNANKAKO kuul..Danas to više ne želim radit..Jer je zapravo to jako ružno vidit.Kad vidim curu od 15 godina mrtvu pijanu kako riga ili drugu kako me gađa sapunom,eto,čisto tako jer joj se prohtjelo..Ma daj.Di je sve otišlo u kurac? Ponekad mislin da bi bilo bolje da dođe taj fckn Nibiru o kojem moj brat tako jako voli pričati..Ali onda se sitin koliko ljubavi ima u svijetu..Koliko dobrih ljudi,koliko ljepote,koliko osmjeha..Koliko ljudi bi učinilo sve za druge ljude..Ma zašto bi se onda išla rezati,ili se bacati sa nekog tamo balkona na 15. katu?
Život je prelijep! Upravo zato jer je toliko kompliciran,toliko otužan i toliko težak a opet toliko prelijep i toliko stvari ti se dogode samo u jednom danu,život je tako veličanstveno raznolik da ga jednostavno moraš voljeti..Zašto onda biti depresivan,zašto pozivati mrak u svoj život,zašto se mučiti osobnim problemima koji će se kako i tako riješiti?Ponekad samo treba sisti,pričekat malo,hibernirati,stvari će se riješiti same od sebe..
I to pravo koje studiram. Obožavam pravo. Naprosto obožavam. Volim braniti ljude,volim pravdu,volim se boriti za ono što je ispravno i dobro..Ali faks me ubija. Ubija onu unutarnju ja. Ubija onu mene koja želi napraviti nešto u svijetu. Uče me da se postavim skeptično,da nikome ne vjerujem, uče me kako smuljati druge ljude i dokazati da nisu u pravu čak i kad ZNAŠ da su u pravu. Ubija me taj osjećaj konkurencije,prešutne borbe među studentima koji znaju da će nešto postići ako se postave protivnički prema svima ostalima.Bojim se da ću nestati ona prava ja,ona ja koju volim,ona koja voli druge ljude,ona koja vjeruje u ljepotu svijeta i ljudi.. Sva sreća da ima ljudi koji me drže na okupu,koji mi pokazuju kako je ipak moguće boriti se protiv struje..heh..da,opet se borim protiv struje.ali ovaj put ne da izgledam kao netko i nešto,nego jer želim napraviti nešto za opće dobro..ali i put do pakla je popločan dobrim namjerama..
I znan da nisam pisala podosta dugo,ali već sam rekla da je to nešto na što se treba naviknuti..Joj,fali mi always outnumbered...
Metalci i alternativci - najveći šminkeri??
DA!!
Kad sam došla na faks,mislila sam da će ova podjela šminker - ne šminker - alternativac nestati,ali kako vidim,nije..i dalje vidim male skupine ljudi u martama i crnim rebama na jednoj strani,hrpu upicajzlenih dečkiju koji pričaju o autima i curama na drugoj strani,i oni između..Kažu (bar u mom društvenom krugu) da su šminkeri najgori u svemu,uvik gledaju kako se netko oblaći inače ga neće prihvatiti u svoje društvo.Dapače,citiram jednog poznanika : "Tko nosi starke za mene je najveći ološ na svijetu,a tko nosi pume,taj je faca!"
(Inače,kad je to rekao,nosila sam starke )
Ali,da li su tzv alternativci i "čru" metalci išta bolji? E pa nisu.
Di god dođem u neki alternativni đir,bilo ispred kocke u splitu ili na rivu u zadru,uvijek znam što očekivati - hrpa dečkiju s kosom do poda i crnim majicama na dimmu borgir(tako je bar kod mene),marte do kolina,i s pogledom "a tko si sad ti i kako se usuđuješ doći odi?"..Ako izgledaš primjereno(starke,crne gaće,puno metalnog nakita i sl),onda započinje glazbeni test.
Ovo je ono što se meni redovno događa.
"Što slušaš?"(kod nas,ako želiš ispasti kul, moraš navesti dotijedan bend od kojeg imaš više od jednog albuma..)
-Inače,obožavam Nirvanu..
"Ajme,još jedna od onih kurt cobain frikova..."
-Metallicu,Maidene..
"Uopće nisi čru,to svi slušaju!"
-Bullete,Linkin Park,Limp Bizkit..
"Što,imaš 12 godina?"
Zatim kad procjene da nemaš POJMA o pojmu o glazbu što se njih tiče,uvate te sa još jednim testom,to jest testom koliko dobro znaš "prave bendove"
"Slušaš Antrax? Dimmu Borgir? COB? COF?In Flamese? Voliš Hammerfall?"
Onda mi navedu sve bendove koje su ikad pročitali na online metal enciklopediji,pa ako ne znaš samo jedan od tih bendova(Mislim,kako ne možeš znati za Death??)..Gotovo je.Game over,drago mi je da ste igrali.
I onda alternativci nisu snobovi?Hvala Bogu što me nije briga za tuđe mišljenje o meni,mom looku i glazbi koju slušam.I kad se samo sitin da sam jedno vrijeme u srednjoj bila očajna da ljudi misle o meni kao metalci i alternativki i da tako ispadne kul..Ah,kako sam mlada i glupa bila!
Uopće nemam pojma odakle početi.Ne znan kako se osjećam.Pišući ovo,ne znan da li se pomirujem sa svojom sudbinom,ili se borim protiv nje.Može li se što učiniti? Ni to ne znan..Opet sam osuđena na svoj dom u Zadru..Heh,dom..Ma dobro.Split je stvar prošlosti,osim povremenih odlazaka i eventualnog studiranja.Ništa ne činim da bi popravila svoju situaciju.Ne znan što da mislin više.Volim i postojim,to sam jednom rekla.Ali hladnoća..Ta hladnoća..Kako netko može postojati dok je okružen takvom hladnoćom? Dokle ću to moći trpiti? S jedne strane,ponosna sam što sam sada punoljetna i po zakonu odrasla osoba,a s druge strane,voljela bi da sam još uvik dijete..Dijete koje studira hahahaha :D Dobro,nisam ni rekla da je to posve nemoguće.Ali opet,ono..Sva ta sranja oko sranja od čovika. Možda je i bolje što ostajem.Tu je On. S Njim ću biti.Ali opet..Muka..Zašto me se ne može pustiti na miru da živim svoj život?zašto imam osjećaj odgovornosti?zašto me ne može boliti briga?zašto je sve tako?ne znan,bog valjda zna.Mislila sam da je on na mojoj strani.A možda On želi da ostanem s Njim,jer mi uz njega ništa nije teško.Ali ću Ga ubiti u pojam ako ostanem ovdje.Neću biti ista osoba kao što sam bila u splitu. Ne znan kako će to funkcionirati ako i dalje ostanem ovdje.Ovo mjesto ubija život u meni,a što ću onda dati Njemu?Neću imati snage voljeti Ga..Ali s druge strane,on JEST moja snaga..Ne znan kako ću dalje.Stanka.Semafor.Crveno svjetlo.Vidit ćemo.
Kako je ponekad dobro jednostavno opustiti se i učiniti nešto što još nikad nisi učinio..Nešto ludo,opičeno,nenormalno..Upoznala sam neke nove ljude na najčudnije načine i ugodno se iznenadila..
"A kad ga jednom uhvatim,obećajem da odlazim.."
Svirali su to na koncertu! Bila sam tako sretna kad sam to čula. Mogla sam taj trenutak umrijeti i biti sretna..Upoznala sam novog prijatelja,pričali smo dva sata noćas, što je malo čudno,ali nema veze :D Upoznala sam Andya i Thomasa,dva super irca,draga i pametna momka..Nisam spavala dva dana..Al provela sam se ko nikad u životu. To ponekad zna biti stvarno super!
Predivni ljudi.Kakvi samo mogu biti..Tako sam ih krivo procjenila..Mislila sam da je površan,a zapravo je jedna od najdubljih osoba koje znam.Mislila sam da je bezosjećajan,a zapravo je potpuna suprotnost.Prihvatili su me,dio sam njihove male obitelji.Što god triba,napravit će.Smijemo se skupa.Pričamo.S njima mi mi nikad nije dosadno.Moj život je potpuniji,sad kad sam ih upoznala..Ma najbolji su i ja ih volim. :D
Dosta mu je više svega.
Sva ta sranja koja mu se događaju u životu..
Čime je to zaslužio?
Kome je učinio nažao?
Sve što on želi je da ga se pusti na miru,i da svega nestane.
Želi biti sam..Sam sa svojim snovima i mislima.
Bjeg u vlastiti svijet,u kojem glavnu ulogu imaju njegovi likovi,koje je sam smislio.
Tamo gdje je on gospodar i ništa mu ne može nauditi..
Puna mu je kapa više.
Agresija pomiješana sa tugom..
Razbija stvari po kući,legne na krevet i nemoćno plače.
Kad bi se stvar barem razriješila..Kad bi barem sve bilo u redu i kako treba..
A ništa,stisnuti zube i nastaviti dalje sa svojim životom..
Možda stvari budu dobre na kraju.
Uvijek je bio nepopravljivi optimist.
Ne mogu je više slušati bez da osjetim nekakvu tugu u srcu.
Trenutno slušam :
"Posljednji pokušaj potpuni promašaj i ovdje tvoj je kraj
Posljednja stanica i ovdje moraš van.."
Ne mogu virovati.Zar i nakon toliko vremena? Ovo je jebeno grozno.Što mi je bilo u glavi? Što mi je sad u glavi? Sve je tako usrano. I tako bi htjela reći oprosti,tako pokazati kako mi je žao,kako želim promijeniti ono što se ne može promijeniti..Ali koga briga?Ljude muče pametnije i gore stvari od mojih moralnih dilema i grižnje savjesti. Sve se svima raspada.Materi mi dolazi policija na kuću,kao i ocu,dida se okreće u grobu,brat mi je zašao u emotivnu hladnost kakvu nisam nikad u životu vidila,momak me napušta u devetom misecu kad odlazi na faks,stare prijatelje iz generacije nemam jer sam ih napucala,i napravila groznu pogrešku,o kojoj mislim dan danas i koja će me zauvik pratiti..Jesam li baš morala? mogla sam imati baš savršeno prijateljstvo da nisam sve zasrala svojom opsjednutošću i egocentričnopću.Ili je tako bilo i s druge strane?Ma nemam pojma.Jednostavno si takva osoba. Centar svega iako to možda i ne želiš biti. Sve je tako fucked up.Stvari ne mogu biti kakve su bile,ja se ne mogu vratiti u četvrti srednje,stvari se ne mogu povratiti u svoj prijašnji oblik.Kad će me to proći? Ma ne mogu te ni pogledati u oči od srama.Grozno.Ali to nije bitno.Moje misli nisu bitne. sve je to tako nebitno.
Izgorila sam od rimskog prava. Ne mogu više izdurat,izludit ću.Ali ipak mi se to sviđa i guštam.Ali treba mi brejk. Trebam ispuhavanje.Trebam rasčistitit pradavne stvari ili nikad neću biti mirna. A ne znan kako ću to napraviti. Grozno. GROZNO.Ja sam tako užasno,užasno,užasno,grozno glupa i ne znan raditi prave poteze.Ali sam i ponosna na sebe.Ipak sam stekla prijatelje,koje sam SAMA upoznala i SAMA se s njima sprijateljila,i oni su MOJI prijatelji,i vole me.To nije mala stvar.Volim i ja njih.Ali zadar..Misli mi često lete prema zadru..I ljudima..I prijateljima.Bivšim prijateljima..Da nisam bila tako glupa,mogla sam imati nešto predobro..Ali ja to nisam zaslužila..Al zašto bi to sad bilo bitno? povijest je povijest.
EDIT: mislim da mi pojam "zauvijek u retrovizoru" nikad nije bio u životu bliži..
